PROVEDBA IMOVINSKIH ZAKONA U FEDERACIJI

• Nakon usredsre|enog pritiska me|unarodne zajednice, dana 6. aprila, Ministarstvo stambene politike Kantona Sarajevo je kona~no reimenovalo biv{eg direktora Organa za stambena pitanja Kantona Sarajevo. Ukidanje Odjeljenja za stambena pitanja Kantona Sarajevo od strane kantonalne Skup{tine i odugovla~enje imenovanja direktora je dovelo do gomilanja nekih 17 000 slu~ajeva, od kojih su 700 pripremljeni nalozi za delo`aciju, koji ~ekaju imenovanje direktora i njegov potpis.
• Dana 15. decembra 1998. godine, Skup{tina Kantona Sarajevo je donije zakon po kome se ukida Odjeljenje za stambena pitanja Kantona Sarajevo, kantonalno tijelo koje je bilo nadle`no za obradu zahtjeva za povrat stanova u dru{tvenoj svojini i izdavanje naloga za delo`aciju. Nakon ove odluke nije bilo vi{e naloga za delo`aciju, mada su kantonalni du`nosnici nastavili obra|ivati zahtjeve za povrat stanova u dru{tvenoj svojini.
• Dana 25. februara je na sjednici Skup{tine Kantona Sarajevo usvojen zakon kojim se reguli{e rekonstituiranje Kantonalnog odjela za stambena pitanja. Me|utim, nije izvr{eno imenovanje direktora, te stoga jo{ uvijek nisu izdata rje{enja ni nalozi za delo`aciju.
• Direktor Op}inskog ureda za stambena pitanja u Bugojnu je smijenjen sa du`nosti nakon {to je ustanovljen odre|eni broj slu~ajeva opstruiranja i nesprovo|enja imovinskih zakona. Na~elnik op}ine Bugojno, gospodin [trukar, je donio odluku nakon {to je na zahtjev OHR-a zajedni~ki istra`ni tim Ombudsmena Federacije i OHR-a proveo istragu, i nakon zvani~ne istrage od strane upravnih inspektora Ministarstva pravosu|a Federacije. U svim slu~ajevima je u izvje{tajima ustanovljeno da su prava podnosilaca zahtjeva prema imovinskim zahtjevima Federacije rutinski zanemarivana. OHR je zatra`io od Ombudsmena Federacije da isto tako istra`e rad organa nadle`nih za stambena pitanja u Stocu i ^apljini.

IMPLEMENTACIJA IMOVINSKIH ZAKONA RS-a

• Trenutna politi~ka kriza ometa nadgledanje implementacije procesa podno{enja zahtjeva u RS-u, s obzirom na to da su me|unarodne organizacije u velikoj mjeri smanjile svoje prisustvo na terenu u RS-u u toku perioda na koji se odnosi izvje{taj. Dostupni izvje{taji ukazuju na to da administrativni uredi za podno{enje zahtjeva uveliko kasne sa po~etkom rada, iako ih je u ve}ini op}ina Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica ve} upostavilo, i stoga se pojavljuju odre|eni problemi. Ti problemi se kre}u od o~iglednih oblika opstruiranja, kao na primjer odbijanja op}ine Banja Luka da primi zahtjeve jer u zgradi za prijem takvih zahtjeva nema centralnog grijanja, do administrativnih razloga poput nedostatka standardnih obrazaca zahtjeva u isto~noj RS, kao i {iroko rasprostranjenog manjka osnovnih sredstava i obu~enog osoblja. Druge pote{ko}e se o~ituju u ponavljanju opstrukcija iz Federacije od ranije i obuhvataju nametanje taksi na izdavanje dokumenata kojima se dokazuje pravo vlasni{tva ili stanarsko pravo, nespremnost op}inskih organa u Federaciji da proslijede tra`ene dokumente nadle`nim organima u RS-u, i nerazumno kratko radno vrijeme op}inskih ureda gdje se zahtjevi podnose.
• Odluka Visokog predstavnika od 1. aprila 1999. godine o produ`etku roka za podno{enje zahtjeva za stanove u dru{tvenom vlasni{tvu se odnosi samo na Federaciju. Rok za potra`ivanje stanova u RS-u ostaje 19. juni 1999. godine. Nakon {to ponovo zapo~nu svoj rad u RS-u, me|unarodne organizacije }e izvr{iti pregled stanja procesa podno{enja zahtjeva. Visoki predstavnik je ukazao na to da ukoliko u narednim mjesecima ne do|e do zna~ajnih pomaka u registriranju zahtjeva, on ne}e oklijevati da nametne produ`etak tog roka.

UKIDANJE TRAJNIH STANARSKIH PRAVA U FEDERACIJI I U RS-u

• Dana 13. aprila je Visoki predstavnik, prema Aneksu 10 Daytonskog sporazuma i ~lanu XI Bonskog dokumenta Vije}a za implementaciju mira, donio ~etiri odluke kojima se vr{e izmjene i dopune odredbi imovinskih zakona u RS-u i Federaciji koje se odnose na trajna stanarska prava:

• Sva trajna stanarska prava izdata u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 7. februara 1998. godine u Federaciji, i u periodu izme|u 1. aprila 1992. godine i 19. decembra 1998. godine u RS-u, se poni{tavaju. Lica koja su stekla stan u toku ili nakon sukoba }e se sada tretirati kao privremeni korisnici prema proceduri podno{enja zahtjeva. Ukoliko stan nije potra`ivan do isteka roka, ili ukoliko zahtjev nije pozitivno rije{en, takvim licima }e se dozvoliti da ostanu u stanu i da dobiju novo stanarsko pravo (pod uvjetom da nemaju drugi smje{taj na raspolaganju). Me|utim, ukoliko je predratnom korisniku pozitivno rije{en zahtjev za povratak, takva lica }e biti obavezna da napuste stan. Ukoliko su ulo`ila svoja vlastita sredstva na ime popravke stana, imaju pravo tra`iti nadoknadu sredstava od predratnog korisnika, ali samo nakon {to predratni korisnik vrati stan u posjed.
• Ukinuta je Odluka Visokog predstavnika od 5. novembra 1998. godine kojom se suspenduje ~lan 3. (6.) Federalnog zakona o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima, kao i prodaja stanova osobama koje su stekle stanarsko pravo u toku i nakon rata, i zamijenjena je gorenavedenom Odlukom.

• Trajna dodjela stanova koji pripadaju izbjeglicama i raseljenim osobama je bila jedna od najve}ih prepreka povratku izbjeglica i raseljenih osoba. U ve}im gradovima {irom BiH je od prvobitnih stanara oduzeto vi{e hiljada stanova, u skladu sa zakonima i administrativnim praksama u vezi sa napu{tenom imovinom, a koji su ostali na snazi vi{e od dvije godine nakon okon~anja konflikta. U Federaciji je lokalnim organima zakonom bilo dopu{teno da trajno poni{te stanarska prava izbjeglica i raseljenih osoba, ~ime su takvi stanovi ostavljeni na raspolaganju za dalju dodjelu. OHR i mnogi drugi promatra~i su osudili taj zakon kao zakon kojim se jasno kr{i Daytonski sporazum i me|unarodni standardi ljudskih prava, ali se zakon i dalje primjenjivao sve do aprila 1998. godine. U RS-u su se javljale vrlo sli~ne prakse iako je pravni okvir bio druga~iji.
• Ti stanovi su potom dodjeljivani na proizvoljan i ~esto nezakonit na~in. Mnogi korisnici tih stanova nisu bili raseljena lica usljed konflikta, nego su ti stanovi dodjeljivani osobama koje su ve} bile stanovnici grada i to u cilju pobolj{anja njihove stambene situacije. Ishod takve prakse je {iroko rasprostranjeno vi{estruko kori{tenje i nezakonita dodjela stanova, ~ime se zna~ajno ote`ava implementacija Aneksa 7 Daytonskog sporazuma.
• Ovaj problem se u proteklih godinu dana drasti~no pogor{ao. U decembu 1997. godine, kada je Vlada Federacije po prvi put predlo`ila usvajanje zakona kojim bi se dozvolio povratak u stanove, du`nosnici Kantona Sarajevo su procijenili da je u Sarajevu trajno dodijeljeno oko 5,000 stanova. Do polovine 1998. godine, kada je zapo~ela implementacija novih imovinskih zakona, izvr{eno je vi{e od 12,000 trajnih dodjela. Odgovorni federalni i kantonalni du`nosnici priznaju da je ve}ina ovih dodjela izvr{ena na nezakonit na~in ~ak i prema neadekvatnim zakonima koji su u to vrijeme bili na snazi. Iako je Sarajevo najesktremniji primjer, problem je tako|e ozbiljan i u Mostaru, kao i u drugim gradovima u Federaciji.
• Entitetski imovinski zakoni (Federalni zakon o prestanku primjene Zakona o napu{tenim stanovima (~lan 3. (6.) i (7.), i RS Zakon o prestanku primjene Zakona o kori{tenju napu{tene imovine (~lan 17.)) tretiraju ova nova stanarska prava tako {to nadle`nim organima dopu{taju da dozvole sada{njim korisnicima da ostanu u stanovima i da povratnicima, izbjeglicama i raseljenim osobama, dodijele druge stanove u skladu sa ‘Kriterijima’ koji }e se izraditi u konsultacijama sa OHR-om. Budu}i da davaoci stanova na kori{tenje nisu imali alternativne stanove koje bi mogli ponuditi, nije bilo mogu}e primjenjivati ove odredbe u skladu sa Aneksom 7. U Federaciji nije bilo mogu}e rije{iti ovaj temeljni problem tokom vi{e mjeseci pregovaranja o ‘Kriterijima’. Kao rezultat toga, Visoki predstavnik je bio primoran da 5. novembra 1998. godine suspenduje primjenu ovog dijela Federalnog zakona.
• Dana 13. aprila 1999. godine je Visoki predstavnik tako|e nametnuo amandman na RS Zakon o stambenim odnosima. Ovaj amandman je sli~an amandmanu koji je ve} usagla{en sa Vladom Federacije i u principu je prihva}en od strane Vlade RS-a. Me|utim, odgo|eno je usvajanje tog amandmana na Narodnoj skup{tini RS-a usljed trenutne politi~ke krize, a odavno je ve} pro{ao 31. avgust 1998. godine, datum kojeg je Vije}e za implementaciju mira u Luksemburgu postavilo kao rok za usvajanje. Amandmanom se ukidaju ovla{tenja sudova prema Zakonu o stambenim odnosima da poni{te stanarska prava izbjeglica i raseljenih osoba na temelju njihovog nekori{tenja stana u toku raseljeni{tva. Njime se tako|e poni{tavaju sve sudske odluke koje su ve} donesene na toj osnovi, i dozvoljava se predratnim korisnicima da tra`e povrat stana u skladu sa administrativnom procedurom koja se primjenjuje i na druge napu{tene stanove.
• Amandmanom se tako|e ukida dio Zakona o stambenim odnosima koji je usvojen 1993. godine kojim se dozvoljava nadle`nim organima da dodijele stanove na temelju racionalizacije prostora. Ova odredba se primjenjivala u toku rata na visoko diskriminatorskoj osnovi i predstavljala je prepreku povratku izbjeglica i raseljenih osoba. Odluke o dodjeli stanova donesene na osnovu tih odredbi su sada poni{tene, a te osobe mogu potra`ivati svoje stanove prema administrativnoj proceduri za podno{enje zahtjeva.

EKONOMSKA, SOCIJALNA I KULTURNA PRAVA

• Prava na penzijuOSCE je u martu izdao dokument/studiju o penzijskom sistemu i njegovim sada{njim problemima u BiH. Dokument polazi od razmatranja me|unarodnih i doma}ih zakona o pravu na penziju i daje istorijski presjek penzijskog sistema za vrijeme SFRJ i tokom rata. Zatim prelazi na opis pote{ko}a sa kojima se penzioneri {irom BiH suo~avaju prilikom primanja svojih penzija i pre`ivljavanja od njihovog iznosa; ne postoji nijedan aspekt sada{njeg sistema u vezi kojeg nema problema: od diskriminacije manjina u podru`nicama do neadekvatnog zakonodavstva koje reguli{e razvoj sistema. Dokument izvodi zaklju~ak da je penzijski sistem BiH postao `rtva i politi~ke manipulacije i administrativne zapostavljenosti. Trenutno se u okviru penzijskog sistema BiH ne poduzima nikakav sveobuhvatni napor kako bi se rije{ili ovi problemi. [to je najkriti~nije, tako|e nema ni plana za rje{avanje ovih pitanja na na~in koji uzima u obzir odgovornosti preuzete od predratnog penzijskog sistema SFRJ.
• Nemogu}nost pristupa dokumentima u drugom entitetu, te visoke takse ostaju i dalje problemati~ni. Slabi odnosi izme|u fondova Federacije i RS-a su rezultirali odlukama koje negativno poga|aju povratnike, jer se fondovi pla{e da }e pojedinci iskoristiti ove slabe odnose kako bi se ilegalno prijavili za dvije penzije.
• Penzijski fondovi BiH treutno ne ispla}uju penzije osobama sa ostvarenim pravom na penziju koje `ive van BiH. S obzirom da sve republike biv{e SFRJ nisu uspostavile zvani~ne poslijeratne odnose jedna s drugom, problemi sa penzijama prouzrokovani neuspostavljanjem odnosa se prili~no ~esto javljaju. Kategorija obuhva}enih ljudi uklju~uje hrvatske Srbe koji sada `ive u RS, bosanske Hrvate koji `ive u Hrvatskoj i odre|eni broj pojedinaca koji su tokom svog radnog vijeka pla}ali doprinose fondu jedne republike, te se zatim penzionisali ili preselili u drugu republiku u zadnjih deset godina. (Pad kroz pukotinu - bosanski penzijski sistem i problemi u vezi njega, dostupan u Odjelu za ljudska prava pri OSCE-u, putem telefona 387 71 292 384).
• ObrazovanjeIzvje{ta~ Parlamentarne skup{tine Vije}a Evrope za obrazovanje je posjetio Federaciju od 8. do 11. marta kako bi izvr{io procjenu situacije (posjeta RS-u se nije mogla obaviti zbog razvoja politi~ke situacije). Izvje{ta~ je posvetio pa`nju naro~ito pitanjima u vezi sa pravom na obrazovanje i nediskriminaciju, uklju~uju}i reviziju ud`benika i nastavnih planova. Izvje{ta~ }e predati izvje{taj Parlamentarnoj skup{tini Vije}a Evrope, koja ga treba uzeti u obzir prilikom procjenjivanja ~injenice da li BiH ispunjava uslove za ~lanstvo u organizaciji.
• Povodom 8. marta, Me|unarodnog dana `ena, `ene poslanici Federalnog parlamenta i OSCE su zajedni~ki odr`ali promociju u zgradi Federalnog parlamenta kako bi predstavili pekin{ku Deklaraciju i platformu za akciju (po prvi put prevedenu na lokalne jezike) i zapo~eli njenu implementaciju. ^lanovi oba doma Parlamenta su prisustvovali ovom doga|aju, kao i federalni Premijer, ombudsmeni Federacije, predstavnici politi~kih stranaka iz Federacije, kantonalni ministri i nevladine organizacije. Promocija pekin{ke Deklaracije je bila centralni doga|aj aktivnosti povodom Me|unarodnog dana `ena koje je sponzorirao OSCE kako bi promovisao u~e{}e i pove}ao uo~ljivost prisustva `ena u politici.
• Na plenarnom sastanku odr`anom 22. i 23. marta, Evropska komisija za demokraciju putem zakona (Venecijanska komisija) pri Vije}u Evrope je razmotrila preliminarni prijedlog restruktuiranja BiH mehanizama za ljudska prava, te razmijenila mi{ljenja sa predsjednikom Doma za ljudska prava. Radna grupa Venecijanske komisije, kojoj su bili prisutni i ~lanovi OHR-a, OSCE-a i Doma za ljudska prava, je jo{ ranije razmotrila pitanja kojim se treba pozabaviti u ovom kontekstu, uklju~uju}i na primjer budu}nost Doma za ljudska prava i Ustavnog suda nakon prelaznog perioda od pet godina, uspostavljanje specijalnih sudova na nivou dr`ave BiH, institucije za ljudska prava na nivou entiteta, itd.
• Na sastanku u Veneciji, Komisija je tako|e usvojila mi{ljenje o obimu odgovornosti u BiH u oblasti imigracije i azila, sa naro~itim osvrtom na mogu}e u~e{}e entiteta, te je razmotrila svoj rad po nacrtu mi{ljenja o zaklju~cima i implementaciji me|unarodnih sporazuma u BiH. Komisija je tako|e razmotrila nacrt zakona o strukturi institucije ombudsmena Federacije.
• Nakon Odluke o Br~kom i smjene predsjednika RS-a Popla{ena od strane Visokog predstavnika, te u skladu sa rezolucijom koju je Narodna skup{tina RS-a usvojila 7. marta, sudije RS-a u Domu za ljudska prava su suspendovale svoj rad u ovoj instituciji na neodre|eno vrijeme. U rezoluciji se tako|e ka`e da Narodna skup{tina Republike Srpske "ne}e prihvatiti odluke...bez u~e{}a predstavnika Republike Srpske u njemu". Dom je ipak nastavio da funkcioni{e, jer je mogu}e imati kvorum bez prisustva sudija iz RS-a.
• Dom je odr`ao prvo saslu{anje u vezi slu~ajeva "zale|enih" bankovnih ra~una. Prije rata, podnosioci tu`bi su imali devizne {tedne ra~une u razli~itim bankama u Sarajevu. Tokom rata, devizni {tedni ra~uni u Federaciji su bili "zamrznuti" i vlasnici ra~una nisu imali pristup svojoj u{te|evini. Federacija je 1997. godine usvojila zakon koji dozvoljava vlasnicima ovih ra~una da podnesu zahtjeve kako bi izvr{ili zamjenu svoje u{te|evine za certifikate koji }e im omogu}iti da otkupe stanove u dru{tvenom vlasni{tvu i dionice u preduze}ima u dr`avnom vlasni{tvu koja }e se privatizirati. Citiraju}i novi zakon, banke su odbile dozvoliti podnosiocima tu`bi da podignu novac sa svojih ra~una. Podnosioci tu`bi su pokrenuli postupke protiv banaka, BiH i Federacije, tvrde}i da zakon kr{i njihova prava na mirno u`ivanje posjeda po ~lanu 1. Protokola 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima. BiH i Federacija su tvrdili da nisu obavezni isplatiti sredstva jer 1) podnosioci tu`bi nisu iscrpili sve doma}e lijekove; 2) nijedan okrivljeni nema sredstava da isplati novac sa deviznih ra~una; i 3) Dom nije nadle`an za ovaj slu~aj jer su se predmetni doga|aji desili prije nego {to je Dom uspostavljen. BiH je tako|e tvrdila da nije preuzela obaveze spomenutih banaka.
• Dom je tako|e izdao svoj godi{nji izvje{taj za 1998. godinu i prate}u zbirku odluka i izvje{taja iz 1998. godine, s opaskom da se broj zahtjeva upu}enih Domu pove}ao sa dodatnih 1.500 slu~ajeva vi{e od deset puta tokom 1998. godine. U izvje{taju se ka`e da iako se saradnja sa dr`avnim i entitetskim vlastima unaprijedila u 1998. godini u nekim aspektima, ona je i dalje nezadovoljavaju}a, te se isti~u neki ozbiljni problemi u implementaciji odluka Doma na svim nivoima.
• Po~etkom aprila 1999. godine, Dom je registrovao 1888 slu~ajeva, izdao kona~ne i obavezuju}e odluke za 162 slu~aja (od kojih je u 50 slu~ajeva odluka donesena u fazi prihvatljivosti), te izdao naredbe za privremene mjere u 78 slu~ajeva. Po~etkom aprila 1999. godine, CRPC je primio zahtjeve za 179.523 imovinskih jedinica, te usvojio 35.949 odluka. Po~etkom aprila 1999. godine, Ured ombudsmena je registrovao 2903 slu~aja i finalizirao posao u pogledu 676 slu~ajeva (od kojih je 355 slu~ajeva bilo ili zatvoreno nakon istrage ili je bilo odlu~eno da se istraga ne poduzima), te izdao 14 ex-officio ‘Specijalnih izvje{taja’.
• Implementacija odluka Doma:Ovo uklju~uje samo slu~ajeve za koje je i donijeta kona~na odluka i u kojima je rok za postupanje u skladu sa odlukom istekao, te se u tim slu~ajevima nije postupilo u skladu sa odlukom/odlukama Doma.

Nepridr`avanje odluka: Pridr`avanje odluka:

Slu~ajevi JNA (FBiH i BiH) 3 smrtne kazne (FBiH)

Nestanak (RS) 3 delo`acije/neizvr{enje (RS)

Odluke o nadoknadi (3 RS i 2 FBiH) 1 povrat stana na kori{tenje (FBiH)

Slu~ajevi napu{tene imovine (FBiH) 1 hap{enje / nadoknada (FBiH)

Odluka o nadoknadi (FBiH)

Prijateljska nagodba, kr{enje nije utvr|eno, naknada nije tra`ena, ili je razmatranje odbijeno:

Nestanak (RS)

Hap{enje i pritvor (RS)

Diskriminacija u vezi zaposlenja (FBiH)

Zahtjev za razmatranje (FBiH)

_Zahtjev za nadoknadu

_Dodatnih 50 slu~ajeva su bili ili odba~eni ili smatrani neprihvatljivim, te stoga nije bilo potrebno pratiti dalji razvoj doga|aja u pogledu ovih slu~ajeva.

HRCC/MJESE^NI IZVJE[TAJ/MART 1999. 9